Monumentalni kompleks Stona i njegove zidine kriju bogatu prošlost. Zahvaljujući osobitom zemljopisnom položaju, kratkoj prevlaci što spaja poluotok Pelješac s kopnom i iznimnim prirodnim bogastvima, te plodnim poljima s obiljem vode i solila, stonsko područje postalo je prebivalište čevjeka već u najstarijim vremenima. Gradski prostor ranog srednjevjekovnog Stona bio je smješten na južnim padinama brežuljka Svetog Mihajla, na čijem je vrhu još od predhistorije postojalo naselje. Crkva Svetog Mihajla, koja se nalazi u neposrednoj blizini današnjeg grada, jedan je od najvrjednijih spomenika iz razdoblja ranog srednjeg vjeka. U rimsko doba Ston je nosio ime Turris Stagni. Godine 1333. postao je dijelom Dubrovačke Republike i od tada pa sve do njezine propasti 1808. godine Ston je njezin sastavni dio i drugi grad po važnosti, odmah poslije Dubrovnika.

Dubrovčani su izgradili i uvrdili gradić kao obranu Pelješcu i zaštitu slanicama (solani) od koje su ubirali velike prihode. Kada je 1333. godine završena izgradnja utvrđenog kompleksa sa zidinama dužine 5,5 kilometara, postao je to najduži fortifikacijski kompleks Europe i drugi u svijetu, odmah poslije Kineskog zida. Ston je bogata riznica kulturno-povijesnih spomenika od kojih su mnogi nulte i prve kategorije. Pitomi i očuvani mediteranski krajolik čini ovaj gradić i njegov okoliš još ljepšim, a turiste osobito privlače gastronomski specijaliteti ovog kraja, u prvom redu kamenice i dagnje te drugi plodovi mora po kojima je Malostonski zaljev nadaleko poznat. Jednostavno, Ston treba posjetiti i prepustiti se njegovim užicima i čarima.